Susvojina i zajednička svojina se u mnogome razlikuju a ono što im je zajedničko jeste pravo svojine dva ili više lica na jednoj stvari (u našem slučaju – nekretnini) koja nije fizički podijeljena.
ŠTA JE SUSVOJINA?
O susvojini na nekretnini govorimo kad postoji pravo svojine dva ili više lica na istoj nepokretnosti koja nije fizički podijeljena. Podijeljeno je pravo svojine, a svako od suvlasnika ima određen, tzv. idealni dio, prikazan razlomkom ili procentom.
Recimo, naslijedili ste stan sa još dvoje rođaka, a u listu nepokretnosti, svako od vas je upisan kao vlasnik 1/3 te nekretnine. Šta dijelite sa familijom? Kvadrate? Ne! Djelite pravo svojine na stanu koji nije fizički podijeljen. Svako od vas ima dio tog prava, izražen razlomkom i zato ste vi – SUVLASNICI.
KAKO NASTAJE SUSVOJINA?
Može nastati na osnovu zakona ili pravnog posla: ugovorom o kupoprodaji, poklonu, razmejni, diobi zajedničke imovine, testamentom ili sudskom odlukom.
Ukoliko suvlasnički djelovi nisu određeni, pretpostavlja se da su jednaki.
ŠTA JE ZAJEDNIČKA SVOJINA?
Karateristika zajedničke svojine je u tome što udjeli dva ili više lica koja imaju svojinu na istoj, nepodijeljenoj nepokretnosti, nisu određeni. To znači da zajedničari nemaju ni realno ni idealno izražen svoj udio u zajedničkoj imovini.
Najupečatljiviji primer zajedničke imovine je ona koja se stiče radom (direktnim ili posrednim) u toku trajanja zajednice života u braku, a bračni drugovi imaju status ZAJEDNIČARA. Njihovi udjeli u zajedničkoj imovini nisu unaprijed određeni, ali su odredivi, tako da u slučaju potrebe zajednička imovina stečena u braku može biti podijeljena.
Tekst preuzet sa sajta
